Prenosimo pregledni rad autora Babić, Pobrić, & Čular objavljen 2023., u kojemu su sažeta dosadašnja istraživanja fizioloških i hormonalnih parametara u Kickboxingu.
Nakon pretraživanja znanstvenih baza podataka, odabira naslova te pregleda cjelovitih istraživanja, 16 studija uključeno je u pregled. Studije su razvrstane prema vrsti korištenih istraživačkih metoda, odnosno: histokemijske, hematološke, i biokemijske (te laktatne ovojeno) analize. Rezultati su pokazali pozitivan kronični utjecaj Kickboxinga na cijelokupno zdravlje sportaša, što se tiče hormonalnih, krvnih i imunoloških parametara. Iako akutna reakcija organizma sportaša uključuje porast razine kortizola, hormona rasta, testosterona, glukoze, pokazatelja aktivnosti lipidne peroksidacije, H+, BEecf, mliječne kiseline i pirogrožđane kiseline, dok razine miostatina i irisina teže smanjenje.
Iz hematološke perspektive, Kickboxing ima pozitivan utjecaj na zdravlje krvi, jer su svi izmjereni parametri bili unutar zdravih referentnih raspona, s nešto višim vrijednostima hemoglobina, haptoglobina i visokoosjetljivog C-reaktivnog proteina. Biokemijske/histokemijske analize izvijestile su o akutnom porastu glukoze, pokazatelja aktivnosti peroksidacije lipida, H+, BEecf, mliječne kiseline i pirogrožđane kiseline, kao i o kroničnom porastu feritina i interleukina 6. Čini se da je Kickboxing izrazito anaerobna glikolitička aktivnost prema dobivene vrijednosti laktata u krvi s prosječnom vrijednošću od 14,15 ± 2,4 nakon treće runde.
Hormoni
Vrijednosti KORTIZOLA prije borbe su više od normalnih vrijednosti, prethodno navedenih u literaturi. Razine kortizola mogle bi biti više prije natjecanja zbog povećanja stresa. Kortizol je dobro poznati hormon stresa i mjerenja ovog hormona mogu dati točne informacije o razini stresa natjecatelja. Rezultati pokazuju da su pobjednici imali nižu koncentraciju prije i poslije meča u odnosu na gubitnike iako su pobjednici koristili više napadačkih tehnika. Takve se činjenice mogu objasniti različitim psihološkim pristupima između pobjednika i gubitnika, razinom natjecateljskog iskustva i oslobađanjem od stresa povezanog s napadom.
Moguća korelacija između tehnika napada i oslobađanja psihosocijalnog stresa (smanjenje kortizola) također bi mogla biti odgovor za više razine TESTOSTERONA među amaterima jer amateri imaju tendenciju izvoditi radnje napada kao psihosocijalni mehanizam za ublažavanje stresa, što je u korelaciji s višim razinama testosterona. Druge studije pokazuju da psihosocijalni stresori, kao i fizički stresori, povećavaju razinu laktata.
Testosteron je ključni hormon za borilačke sportove, zbog svog utjecaja na svojstva mišića, snagu, asertivnost, kompetitivnost i agresivnost, kao mehanizam naslijeđen je od prvih ljudi. Pregledom literature, primijećen je umjeren porast testosterona nakon borbe među borilačkim natjecateljima, s većim porastom među amaterima nego profesionalcima, što se može objasniti obrnuto proporcionalnim odnosom između iskustva i razine budnosti. Autori aktualnog pregleda sugeriraju da kortizol i testosteron imaju veliki potencijal za praćenje psihofizičkog statusa među natjecateljima u Kickboxingu.
Tjelesna aktivnost potiče izlučivanje HORMONA RASTA (GH) koji onda potiče sintezu proteina, staničnu glikolizu, rast kostiju i potrošnju masti. Rezultati sugeriraju da je intenzitet Full Contact borbe dovoljan da stimulira hipofizu, stimulirajući proizvodnju GH, bez uočenih razlika između pobjednika i gubitnika. Sljedeći analizirani hormoni bili su irisin i miostatin. Odabrani hormon povezan je sa termogenezom bijelog masnog tkiva (WAT) te prelaženjem istoga u smeđe (eng. brown-fat; -zdravo masno tkivo). U ovom procesu irisin inducira mitohondrijski razdvojni protein (UCP)-1 i druge gene slične smeđoj masnoći u WAT-u, pomičući WAT prema bež/smeđem fenotipu i dovodeći do ekspresije gena, morfoloških promjena i mitohondrijske aktivnosti tipične za smeđe masno tkivo (BAT).
Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da je Kickboxing kronično pozitivno utjecao na povećanje koncentracije irisina, dok su akutni, trenutni odgovori bili obrnuti. Kada govorimo o miostatinu, inhibicija (mirovanje, izostanak) ovog hormona dovodi do hiperplazije i hipertrofije, odnosno rasta mišića. Inhibitori miostatina mogu poboljšati atletsku izvedbu i stoga postoji zabrinutost da bi se ti inhibitori mogli zlorabiti u području sporta. Rezultati analiziranih kickboksača pokazuju značajnu inhibiciju miostatina 3 sata nakon borbe, što predstavlja vrijedan uvid u mišićne odgovore na Kickboxing mečeve. Može se zaključiti da mišići imaju znatan potencijal rasta nakon 3 i više sati poslije borbe.
Imunološki status
Imunološki sustav vrlo je važan aspekt cjelokupne funkcionalnosti i življenja ljudskog organizma. Redovita tjelesna aktivnost kronično poboljšava kvalitetu imuniteta zajedno s drugim čimbenicima, kao što su optimalna prehrana i životni prostor. Intenzivna/dugotrajna akutna tjelovježba pokreće razdoblje imunosupresije- trenutnog pada imuniteta, koji traje dulje u neutreniranih pojedinaca. Suprotno tome, Kickboxing mečevi ne utječu na akutne imuno-parametre: protok sline, apsolutnu koncentraciju IgA u slini ili brzinu lučenja IgA u slini.
Druga studija izvijestila je o imunološkom profilu kickboksača, njihovi rezultati bili su unutar zdravih referentnih raspona. Autori rada sugeriraju da sportaši koji prolaze kroz ekstremne režime treninga mogu patiti od kratkotrajne imunosupresije i povećanog rizika od infekcije. To implicira moguću primjenjivost imunotestova u sportu, kao alata za praćenje za procjenu akutnog imunološkog statusa. Iako su samo dvije studije analizirale parametre imunološkog statusa, potrebno je više eksperimentalnog rada za konačnu potvrdu takvih rezultata.
Acidobazna ravnoteža
Tijekom intenzivnih tjelesnih aktivnosti pH krvi može se smanjiti do 6,8 (7,4 je optimalno). U mirovanju se održava ravnoteža između plućnih tlakova kisika i ugljikovog dioksida (pO2 i pCO2) u ljudskom tijelu, a puferski sustav u krvi sastoji se od akceptora vodikovih iona (H+), koji uključuju bikarbonatne ione (HCO3−), proteine, amino kiseline, hidrogenfosfatne ione (HPO4 2−) i hemoglobin sadržan u eritrocitima. Do umora mišića dolazi zbog nakupljanja H+ jer su mitohondrijska funkcija i enzimska aktivnost prezasićeni, a kao posljedica toga dolazi do poremećaja proizvodnje glikolitičke energije, kao i izvršne funkcije mišića.
Nadalje, održavanje više koncentracije HCO3− rezultira bržim uklanjanjem H+ iz mišićnih stanica. Održavanje lužnatosti u unutarstaničnim tekućinama omogućuje brže uklanjanje H+ iz mišićnih stanica što rezultira odgođenim umorom mišića koji se javlja zbog povećane acidoze. Nema sumnje da Kickboxing zahtijeva veliki anaerobni kapacitet blizu maksimalnog, uz kontinuirani rast laktata u krvi paralelno s vremenom meča.
Značajan rast H+ i pad HCO3- tijekom borbe potvrđuju takvu tvrdnju. Iz otkrivenih rezultata može se zaključiti da Point Fighting (PF) ima nešto niže zahtjeve anaerobnog kapaciteta, zbog većih pauza uzrokovanih središnjim sucem, dok ostale discipline imaju slične mliječne vrijednosti. Općenito, H+, HCO3-, La i drugi izmjereni značajno promijenjeni acidobazni parametri mogu biti osjetljivi biomarkeri za praćenje ukupnog umora natjecatelja, funkcionalnog statusa i sposobnosti alkalnosti.
Izvor
Babić M, Pobrić I, Čular D. Physiological response and biomarkers in kickboxing – systematic review. Phys Act Rev 2023; 11(2): 120-137. doi: 10.16926/par.2023.11.27
Posljednji komentari