Ivano Čelić u disciplinama point fight (PF) i light contact (LC) -94kg, svjetski je prvak 2024. u obje discipline. Kao prvo rangirani na službenoj WAKO ljestvici propušten je četvrtfinale pa do samog zlata trebale su mu dvije pobjede. Point polufinale borio se s Matyas VitezslavI Vitek borcem Češke reprezentacije koji ga kasnije čeka i u finalu lighta contacta, dok samo finale pointa radi s već poznatim protivnikom Mađarom Balint Nagyem. Doći do medalje na svjetskom prvenstvu san je svih sportaša a biti i ostati na vrhu i to u dvije discipline izniman je rezultat.
1. Prvo SP Budimpešta, jedini si Hrvat koji je osvojio dva naslova juniorskog Svjetskog Prvaka! Kakvi su ti bili protivnici, jesu li borbe i finala bili zahtjevni?
Što se tiče protivnika naravno uvijek je vidljiva kvaliteta na jednom ovako velikom natjecanju, pogotovo jer su za samu kvalifikaciju potrebne godine, prethodno iskustvo i stjecanje tehnike. Borbe su same po sebi uvijek zahtjevne ali izdvojio bi finala. Prema izvornom vremenskom okviru za moju kategoriju u obje discipline imao sam otprilike pola sata razlike između borbi, ali zbog neočekivane pauze na jednom borilištu ispostavlja se da nastupam na dva tatamija ali u isto vrijeme.
Na kraju se sve riješilo, light contact su uspjeli premjestiti za nekoliko borbi što mi je nakon odrađenog finala u pointu, dalo nekih 20tak minuta odmora tako da sam mogao dovršiti i privesti kraju još jedno finale. To je u konačnici rezultiralo težim borbama nego što su zapravo trebale biti, ali sve u svemu zadovoljan sam kako sam uspio osvojiti oba dvije kategorije.
2. Ovo ti nije prvi Svjetski naslov u dosadašnjoj karijeri, možeš li nas podsjetiti na ključne naslove koje si do sada osvajao?
Osim nedavno završenog svjetskog prvenstva u Budimpešti, sudjelovao sam također na svjetskom prvenstvu 2022 godine u Italiji, gdje sam kao izlazeći stariji kadet osvojio titulu svjetskog prvaka u light contactu i osvojio broncu u pointu. Nastupio sam i na dva europska prvenstva, to su bila europsko prvenstvo 2021 godine u Crnoj Gori i europsko prvenstvo u Turskoj 2023. godine. U Crnoj Gori kao stariji kadet osvojio sam prvo mjesto u lightu i drugo mjesto u pointu, što je tada bio moje prvo sudjelovanje i nastup u reprezentaciji.
Prošle godine u Turskoj, kao ulazeći junior osvojio sam titulu europskog prvaka u obje discipline.
Tu se također nalaze brojni odlasci na međunarodne, europske i svjetske kupove na koje aktivno odlazimo već godinama.
3. Ima li većih razlika u taktici, ako se usporedi kadetski i juniorski Svjetski vrh?
Odmah je vidljiva razlika između kadetske i juniorske razine na većim natjecanjima. Kadeti se još uvijek mogu povremeno uz dovoljno treninga oslanjati na svoje talente ili možda prednosti u fizičkoj razvijenosti, visini ili kilaži. Dok u prijelazu iz kadeta u juniore javlja se potreba za dodatno mentalno i fizičko sazrijevanje, potrebno je prihvatiti kako se ne može uvijek pobijediti i kako ponekad niti tvojih ,,sto posto” nije dovoljno. Potrebno je fizički raditi na sebi, povećati broj treninga i sparinga. Treba ostati svjestan kako možda nisi najbolji u svojoj kategoriji kada tek uđeš u juniore, ali i kako to možeš postati.
4. PF i LC, što je ključno za uspjeh u pojedinoj od tih disciplina?
Point fight i Light contact iako su dio istoga sporta u potpunosti se razlikuju. Za uspjeh u PF potrebna je brzina i snalažljivost koja se može najbolje dostići redovitim treninzima i sparinzima s osobama sličnih gabarita. LC je agresivniji i teži način borbe od PF, ima više kontakta i ponekad više ozljeda, ali najbitniji aspekt je moći primiti udarac i naravno moći ga vratiti. Potrebno je biti svjestan što se dešava u svakome trenutku i kontrolirati borbu po tvojim željama, uz to ti i tvoj trener najbolje znate u čemu si dobar u tom trenutku, samo trebaš voditi borbu u tom smjeru. Za takvu vrstu meča treba biti spreman dati sve od sebe, jer ovo više nije turnir nego prava borba. Odrastanjem i odlaskom na veća natjecanja mogu se vidjeti natjecatelji koji godinama treniraju samo svoju odabranu disciplinu kao i klubovi koji su specijalizirani za određeni stil borbe.
5. Odličan si i u Taekwondou, pomaže li ti to u Kickboxingu i kako?
Ja sam započeo svoju sportsku karijeru u Taekwondou, što mi je u konačnici postavilo odlične temelje i za Kickboxing. Razgibanost i kontrola nad nogama koja se može sjeći u Taekwondou se dobro prenosi u sport kao što je Kickboxing, a to je jedna od karakteristika koja fali mnogim borcima. Česta je pojava u težim težinskim kategorijama da se natjecatelji fokusiraju previše na box i pokušavaju silom doći do pobjede, zanemaruju noge i njihove vrijednosti što ih može koštati bodova i borbe.
6. Koji su ti daljnji karijerni planovi?
Namjeravam nastaviti s treninzima i odlaskom na svjetska i europska prvenstva, kao i na svjetske i europske kupove. Sljedeća godina mi je posljednja godina u juniorima i nadam se da ću ponoviti dobar rezultat. Moram reći kako za dvije godine odlazim na fakultet, te iako namjeravam nastaviti svoj sportskim život, buduće obrazovanje mi je i dalje na prvome mjestu.
7. Međutim, nisi samo dobar u sportu, već si i uzoran učenik, građanin, kako to uopće sve stigneš?
Otkada sam se počeo ozbiljnije baviti sportom odlučio sam kako mi prioriteti moraju uvijek biti točno posloženi. Osim zdravlja, na prvome mjestu mora biti škola, tek nakon čega može doći sport. Uvijek je potrebno imati svoje obaveze organizirane i biti svjestan vremena koje protječe, ali to se odnosi i na vrijeme za sebe. Potrebno je naći dovoljno slobodnog vremena da možeš i dalje uživati u stvarima koje nisu vezane samo za sport, barem je tako u mom slučaju.
8. Koliku ulogu tvoj trener ima u cijeloj priči?
Trener naravno je zaslužan za gotovo svaku medalju i svaki uspjeh, jer to je osoba koja svoje vrijeme daje tebi kako bi ti prenijela svoje znanje i iskustva koje je skupio u svome natjecateljskom i trenerskom životu. Koliko god se on trudio da ispravi svaku grešku svojih boraca potrebno je imati strpljenja i povjerenja u trenere, pogotovo tijekom borbe kada borac možda ne doživljava i ne vidi sve na isti način na koji to on vidi gledajući sa strane.
9. Koliko si godina u redovitom treningu, je li bilo trenutaka kada si htio odustati, ili je želja za uspjehom konstanta?
U ovome sam sportu od 2014. što je već deset godina, mijenjao sam jednom klub i to je bilo 2019 kada sam zapravo došao u Planet Sport, tj. kod Edija Viškovića. Tijekom tog vremena nikada nisam imao veće pauze s treninzima, možda dva mjeseca zbog neke ozlijede ili praznika. Nikada nisam razmišljao da prestanem trenirati ili odlaziti na natjecanja, jednostavno sam se pronašao u tome sportu i uživam u treninzima i turnirima. Naravno ima i trenutaka kada mi se ne da ići u dvoranu ili kada nemam volje za neke dodatne vježbe, teretane , ali nikada ne zažalim odlaskom na dobar trening u sportu kojeg sam odabrao.
10. Za mlađe borce kojima si uzor, molimo te da im daš savjet kako doći do Svjetskog vrha u Point Fightingu?
Kao što rekoh ranije, uz dovoljno treniranja i priprema može se stići podosta daleko. Jedini savjet koji bi im dao je neka nađu najboljeg borca u dvorani i neka rade što više s njim, nebitno što će možda izgubiti ili se umoriti. Jer s vremenom će se desiti dvije stvari, ili će ga pobijediti ili će biti zajedno najbolji borci u dvorani.
Foto: Ivano Čelić, Svjetsko Prvenstvo 2024 (Budimpešta), Sportfotóth
Posljednji komentari