Iz Velike pokraj Požege dolazi borac koji je privukao pažnju borilačke zajednice – Karlo Miškić. Nakon uspješne amaterske MMA karijere (4 pobjede, 1 poraz), Karlo je trenirao u renomiranom American Top Teamu, gdje je imao priliku dijeliti dvoranu s regionalnim zvijezdama poput Filipa Pejića, Croata Barria, Đanija Barbira i braće Sičaja. Svoj talent je pokazao i na FNC Armagedonu 2, ali je 4. travnja napravio još hrabriji iskorak – debitirao je u bareknuckle boxingu.

U prvom meču dočekao ga je izuzetno opasan protivnik – Mihajlo Rajić, borac s 60 profesionalnih mečeva u MMA-u, boksu i bareknuckle borbama. No, unatoč Rajićevoj reputaciji, Karlo je ušao u borbu bez straha i od prve sekunde nametnuo svoj stil. Pritisak, precizne serije i sjajni izlasci donijeli su mu dominaciju tijekom cijelog meča. Više puta je poslao Rajića na pod i uvjerljivo slavio jednoglasnom odlukom sudaca.

O njegovom dosadašnjem putu, iskustvu u borbi bez rukavica i planovima za budućnost razgovarali smo u intervjuu koji slijedi.

1. Kako si se osjećao prije svog debija u boksu bez rukavica na Golden Fight 8?​

“Nisam imao nikakvu tremu, bio sam potpuno opušten i smiren, jedva sam čekao nastupiti pred svojom publikom i prijateljima.”

2. Možeš li podijeliti svoje dojmove o borbi protiv Mihajla Rajića?​

“Očekivao sam da će biti tvrd protivnik, znao sam da može primiti puno udaraca, da je nezgodan jer konstantno ulijeće i baca udarce otkud stigne. Na to sam sve bio spreman. Meč se razvio u onom smjeru u kojem sam i očekivao. U meč sam ušao s već slomljenom desnom šakom i znao sam da ga neću moći nokautirati jer nisam mogao tom desnom rukom udarati punom snagom. Zadovoljan sam kako je meč prošao, s obzirom na tu ozljedu.”

3.Kako si se pripremao za ovu specifičnu disciplinu borbe bez rukavica?

“Pošto sam imao ozlijeđenu ruku, nisam radio nikakve specifične vježbe za jačanje šaka, taj ‘fist conditioning’, nego sam štedio ruku i radio na kretnjama. Više sam se pripremao udarajući u štaopove (od spužve). Probali smo cijele pripreme malo improvizirati kako bismo što više sačuvali ruku.”

4.Koje su najveće razlike koje ste primijetili između boksa s rukavicama i bez njih?

“Najveća razlika je u tome što se u boksu bez rukavica (bareknuckle) ne može udarati punom snagom jer lako dolazi do loma šake, nema duplog decka, nema baš previše pokrivanja i primanja na blok, a potrebno se više kretati nego u klasičnom boksu sa rukavicama. U bareknuckle boksu, čak i primanje udaraca na blok može rezultirati ozljedama. Rekao bih da, iako je isti sport, u jednu ruku je drugačiji. Drugačiji je pristup borbi, taktici, samim pripremama za meč. Meni se osobno više sviđa bareknuckle nego klasični boks sa rukavicama.”

5. Kako si doživio atmosferu u Draženovom domu tijekom borbe?

“Atmosfera je bila brutalna, rekao bih filmska. Cijela dvorana je bila uz mene. Puno mojih navijača, puno ljudi koji su došli iz Slavonije. Publika me nosila do pobjede. Atmosfera mi je bila nagrada i kruna za sav trud i sve što sam radio do sada. Osjećaj je bio kao ‘old school’ gladijatorska borba.”

6.Možeš li nam reći nešto više o svom dosadašnjem iskustvu u borilačkim sportovima?

“Imam 5 amaterskih mečeva u FNC-u (još dok FNC nije bila profesionalna organizacija). Trenirao sam u American Top Teamu dobrih 4 godine. Nakon toga sam imao pauzu od 4 godine u borbama zbog ozljeda i privatnih stvari. Sada sam se vratio, idemo što bolje, što jače. Prvi borilački koraci su mi bili u Taekwondo klubu Velika.”

7. Što te je motiviralo da se okušaš u boksu bez rukavica?​

“Uvijek sam težio za što ekstremnijim sportovima, prije je to bio MMA, a sada se pojavio bareknuckle. Uvijek mi je bila želja da to bude što agresivnije, brutalnije. Nešto što podsjeća na pravu i surovu, iskonsku gladijatorsku borbu.”

8. Kakvi su tvoji planovi za budućnost u ovoj disciplini (bareknuckle)?

“Moram se naći s organizatorom i promotorom da vidimo što dalje. Definitivno suradnja s Golden Fightom i dalje. Nastavak karijere i puta s Golden Fightom, pa ćemo vidjeti što će biti. Naravno, što više borbi i što jači protivnici, i naravno, jednog dana borba za pojas.”

9. Kako balansiraš između treninga i privatnog života?

“Što se toga tiče, nemam previše problema. Uvijek sam bio discipliniran što se tiče treninga, ne izlazim baš u provode i nemam neke poroke koje me miču od treninga. Sve podredim treningu, najbitnije mi je da odradim trening, nakon toga dolaze ostale stvari na red. Nekad je to nezgodno u toku priprema, s obitelji, prijateljima, curom – stalno si odsutan. U toku priprema treninzi su intenzivniji, onda je odmor najbitniji. Dok su pripreme, nemam baš snage i volje ići se družiti, volim imati totalni fokus na borbu i pripreme. Naravno, poslije borbe sve to nadoknadim.”

10. Postoji li neki borac ili trener koji je posebno utjecao na tvoju karijeru?

“Borac koji je utjecao na mene, to je sigurno Mirko Filipović. Zbog njega smo, valjda, svi s ovih prostora počeli trenirati borilačke sportove. Njega sam gledao kao dijete i on mi je sigurno ostao uzor broj 1 u borilačkom sportu. Što se trenera tiče, Zdenko Zlomislić, moj prvi trener iz Taekwondo kluba Velika, uvijek će ostati upisan kao prvi. S njim sam napravio prve borbe i prve borilačke korake; on mi je usadio borilački instinkt i disciplinu. Zdenko će uvijek imati posebno mjesto u mojoj borilačkoj priči. Sada sam s Brunom Knježevićem i jako sam zadovoljan suradnjom. Jako je vješt u prenošenju znanja i mislim da s njim mogu puno napredovati i daleko dogurati. Nastavit ću suradnju s njim jer mi je on možda i najbolji trener do sada. Najviše se trudi i primjećuje dosta detalja; mislim da ima najveću želju za rastom i napretkom.”

Hvala Karlu na izdvojenom vremenu. Redakcija Combat Plus portala mu želi svu sreću u nastavku karijere i budućim borbama. Sigurni smo da će se još pisati o Karlu. Zapamtite ime: Karlo Miškić, nova zvijezda hrvatskog bareknuckle boxinga.