Proteklog vikenda imali smo priliku vidjeti zanimljive, povijesne okršaje, boksački meč između Mikea Tysona i Jakea Paula, ali i borbu za pojas teške kategorije u UFC-u između Stipe Miočića i Jon Jonesa.

Boks po mnogima nije opravdao očekivanja, kao ni Tyson od kojega su svi očekivali “čudo”. Međutim, to je realno stanje stvari. Pogledamo li sve videozapise priprema Mikea, vrlo brzo se uoči da zapravo nema snimki nikakvih sparinga, pogotovo ozbiljnijih.

Tyson je već dugo van “pogona” i kao takav nije imao nikakve realne šanse za pobjedu. Svi borci i natjecatelji znaju koliko znači biti “uboksan”, odnosno koliko su bitni redoviti mečevi i sparinzi. Jer to je esencija, prava borba odnosno boks, dok su fokuseri, vreće i sve ostalo samo pomoćne aktivnosti.

Mike je cijelu pripremu bazirao na tim pomoćnim aktivnostima. Usporedbe radi, to bi bilo kao priprema za nogometnu utakmicu u kojoj igrači ne igraju nogomet, nego samo pucaju na gol, žongliraju, prolaze poligone….

Godine starosti, kao drugi i nezaobilazni faktor nemoguće je ignorirati. Ljudski organizam od 30-ih pa na dalje kreće sa laganim starenjem, i svaka sljedeća godina nosi svoje “gubitke” u performansu.

Jake Paul je s druge strane u punoj snazi biološki i kronološki. Imao je i veliku motivaciju, dobio je priliku da pobijedi jednog od najvećih boksača svih vremena. Sumnjam da bi itko takvu priliku propustio, tako da se zasigurno više potrudio u pripremama.

Možda je ovakva priredba Boksu i trebala, da stavi točku na i “staroj gardi” koja zbilja nema više što tražiti u boksačkom vrhu.

Boks kao i svi sportovi napreduje, novi Prvaci poput primjerice Usyka dolaze sve kompletniji i to je dobro za sport. Jake sam po sebi nema sportsku težinu i vrhunsku vještinu, međutim sa svojom popularnošću pomaže Boksu i popularnosti istog među mlađim generacijama- u mjeri u kojoj mnogi mogu samo sanjati.