U jednome od prethodnih članaka približili smo kronološki nastanak pojedinih disciplina u Kickboxingu, koji je počeo sa Full Contactom (FC). U međuvremenu WAKO Kickboxing je narastao na 6 borilačkih disciplina, te sedmu disciplinu- glazbene forme.
Borilačke discipline se dijele na tatami i ring, pa se tako na tatamiju odvijaju Kick Light (KL), Light Contact (LC) i Point Fighting (PF). U ringu se odvijaju discipline Low Kick (LK), Full Contact (FC) i K1. Donosimo Vam u ovom članku stoga detaljniji pregled i pojašnjenje svake od navedenih.
Ring i Tatami- ciljevi i zahtjevi
Glavna razlika između ring i tatami disciplina očituje se u drukčijem cilju i drukčijim zahtjevima borbe.
U ringovnim disciplinama cilj je potpuno izdominirati protivnika korištenjem pune snage (“full-contact”)- stoga nokaut (KO) predstavlja najbolju moguću završnicu/pobjedu za onoga koji ga uspješno plasira. S obzirom da po amaterskim pravilima natjecatelji imaju zaštitnu opremu (kickovi, rukavice, suspenzor i kaciga), naravno da ne završava svaka ring borba s KO, već i sudačkim odlukama- suci neovisno jedni o drugima broje svaki čisto plasirani udarac.
Cilj na tatamiju također uključuje dominaciju nad protivnikom, međutim ovaj put isključivo bodovnom i tehničko-taktičkom dominacijom (“light/semi-contact“). U usporedbi sa drugim “tatami” sportovima, borci su dosta slobodni po pitanju pravila, odnosno dozvoljene su sve majstorske tehnike nožnih udaraca, iz skoka, okreta, kretanje se favorizira i nema ograničenja. Bodovanje je kao i u ringu, ali strože po pitanju nedozvoljenih zahvata, radnji, jakog udaranja i slično.
Ring discipline zahtijevaju maksimalnu snagu i silu udaraca koju pojedinac može razviti. Riječ je o izuzetno visokom tempu borbe, gdje se praktički cijelo vrijeme izmjenjuju udarci punom snagom. to je visoko anaerobna glikolitička aktivnost, a otkucaji srca su tokom cijele borbe na preko 90%. Čvrstoća pojedinca je također bitna (statička snaga garda), jer u tim disciplinama borci većinu udaraca primaju na blok, jer im izmicanja remete ravnotežu, ali i priliku za kontriranje.
Tatami s druge strane od sportaša zahtijeva prvenstveno brzinu. I to brzina u širem smislu, gdje su svi aspekti potrebni za uspjeh, brzina vizualne i auditivne reakcije, izvođenja udaraca, kretnji, frekvencija brzine pokreta, itd.
Drugo, potrebni su koordinacija, preciznost i ravnoteža na visokim razinama, jer se na tatamiju dobar dio akcija odvija van ravnoteže ili s djelomičnom ravnotežom, u pokretu, u letu, okretu i slično, a suparnik se vješto izmiče.
Ring discipline
Full Contact je disciplina od koje je sve počelo, a pravila određuju udaranje punom snagom iznad pojasa s rukama i nogama, plus čišćenje (“sweep”). Nisu dozvoljena koljena i udarci šakom iz okreta (“spinning backfist”). Borci su u dugim Kickboxing hlačama i bez majica. Ovo je disciplina u kojoj do izražaja dolazi tehnička potkovanost borca. S obzirom da se s nogama rade samo visoki udarci, potrebna su napredna tehnička znanja, dok su s druge strane u ovoj disciplini česte boksačke izmjene- što naglašava tehničku potkovanost u ručnim tehnikama- boksu.
Low Kick je većini sinonim za nekakav “klasičan” Kickboxing, koji se od FC razlikuje po udarcu low kicku. Taj udarac međutim mijenja cijelu koncepciju borbe. Borci u LK drukčije drže gard, okrenuti su više frontalno sa zadnjom nogom bliže, dok je u FC najčešće dugi stav. Sve ring discipline, pa tako i LK koriste dupli visoki gard (“double-deck“), kako bi neutralizirali serije silovitih udaraca. U LK većina kombinacija uključuje low-kick, a dobar dio boraca u ovoj disciplini ostale udarce nogom jedva da i radi. LK i K1 rade se u isključivo kratkim hlačicama, bez majica i sa zaštitnom opremom (amaterski).
K1 slovi za najopasniju disciplinu, jer uz sve ostale udarce koje Kickboxing ima, dopuštena su i koljena te udarci šakom iz okreta (“spinning backfist”). Natjecatelji u ovoj disciplini silovite napadačke serije često počinju ili završavaju s koljenom (nema povezivanja koljena).
K1 je u Hrvatskoj proslavljen od strane legendi Branka Cikatića i Mirka Filipovića, te ima svoju stalnu vjernu bazu. Također, Hrvatska je jedna od najboljih zemalja po uspjehu u K1, sa kontinuirano vrhunskim seniorima u Svjetskom vrhu. U K1 najčešće dolaze već etablirani borci koji su prethodno prošli mnogo treninga, sparinga, natjecanja, ostalih disciplina.
Tatami discipline
Point Fighting je po strukturi ostao najsličniji današnjem WKF natjecateljskom Karateu. Riječ je o jedinoj disciplini u kojoj sudac zaustavlja borbu nakon svakog čisto plasiranog udarca, te dodjeljuje bod (ili 2 za udarac nogom u glavu). Brzina u PF predstavlja praktički sve, jer vremena za serije i kombinacije nema. Također, jedina disciplina u kojoj se koristi kompletan Kickboxing kimono/uniforma.
Taktički se ide na pojedinačne, ali maksimalno eksplozivne udarce, kako bi bili što teže obranjivi. Natjecatelji se kreću u bočnom gardu, te rade primarno prednjom nogom i rukom, jednostavno jer su bliže protivniku i samim time brže- protivnik ima manje vremena za reakciju. Natjecatelji koji se odluče za PF, najčešće razviju nožne udarce na razini Taekwondo natjecatelja.
Ova disciplina odlična je za ulaz u Kickboxing od malih nogu, i odlično stimulira razvoj brzine mišića i reakcije, ali i koordinacije kod mlađih uzrasta. Ovo je jedina disciplina u kojoj se održavaju Nacionalna Prvenstva u svim uzrastima, ostale discipline tek od starijih kadeta.
Light Contact je nastao kao lakša verzija FC, sa vrlo sličnim pravilima ali kontroliranom snagom udaraca. Pokazao se s vremenom kao odlična komplementarna disciplina za borce iz drugih disciplina, koji u LC mogu bez straha brusiti svoju tehniku i taktiku. LC od natjecatelja zahtijeva dobro kretanje, pretežito u bočnom ili dugom gardu, ali također i napredna tehnička znanja (kao FC).
Borba je kontinuirana i natjecatelji u borbi ispucaju izuzetno velik broj udaraca, a cilj je postići bodovnu dominaciju ili prekid (15 bodova razlike). Natjecatelji u LC borbi nose duge Kickboxing hlače i klupsku majicu s U izrezom.
Kick Light– najmlađa ali uspješna disciplina, koja je vrlo brzo “osvojila srca” mnogih natjecatelja i trenera. Riješ je o “imitaciji” LK pravila na tatamiju, s kontroliranom snagom. Takav tip borbe pokazao se kao odlična priprema mlađih uzrasta za LK i K1, dok su mnogi specijalizirali isključivo KL. Borbe u KL su vrlo dinamične, sa čestim serijama višestrukih direkata, mnoštvom low kickova i naglaskom na kretanju.
Tehnike u KL prilagođene su uvjetima borbe i pravilima, pa su tako i adaptirane. To znači da su ručne tehnike povremeno maksimalno izdužene- ako je protivnik na distanci, ali i skraćene- ako su serije od 10 udaraca u pitanju. Low kickovi su također strukturalno adaptirani, jer KL natjecatelji ne smiju koristiti punu snagu za razliku od LK. S obzirom na to, u KL je bitna sposobnost brzog i višestrukog low kicka, odnosno ti udarci se ispucavaju bez punog okreta tijela, praktički tiltom sdjelice. Ovo je jedina disciplina u kojoj natjecatelji nose dresove bez rukava, te kratke hlačice.
Toliko od nas za sada, u sljedećim člancima ćemo ući dublje u pojedine tehnike i taktike pojedinih disciplina. Combat Plus
Posljednji komentari