Kao i u drugim sportovima, a i životu općenito, motivacija je ključan faktor u postizanju određenog cilja. Kada spominjemo motivaciju, većini je na prvu u glavi nekakva apstraktna “pojava” koju mnogi treneri i sportaši sami ne bi znali opisati. Problem je upravo u pristupu motivaciji kao nečemu apstraktnom. Motivaciju čovjek ima od svog postanka, a imaju ju i životinje. Međutim kod životinja se motivi prirodno svode na razmnožavanje i hranu. Čovjek je s druge strane s vremenom razvio vrlo kompleksan sustav, i sama motivacija i komponente motivacije su tako postale puno složenije.
U suštini je neovisna o intelektu i tjelesnim sposobnostima pojedinca. Veću motivaciju može imati borac na prvom natjecanju nego neki prvak Svijeta dok brani po 10. put titulu. Isto tako, visoka inteligencija može djelovati i izrazito demotivirajuće kod pojedinaca. Česta preispitivanja i samovrednovanja vode u nisko samopouzdanje, a puno su češća kod inteligentnijih ljudi, što u konačnici negativno djeluje na motivaciju. Motivacija međutim ima svoje vrlo jasne zakonitosti.
Intrizična i ekstrizična (unutarnja i vanjska) motivacija
Osnovna podjela motivacije u sportskoj psihologiji razlikuje unutarnju i vanjsku motivaciju. Dok unutarnja ovisi direktno o pojedincu, na vanjsku motivaciju djeluje mnoštvo drugih, okolinskih faktora. Unutarnja motivacija je produkt razmišljanja natjecatelja. Najjači oblici unutarnje motivacije se vežu za emocije, i bitno je da ih sportaš zdravo razvija kroz karijeru. Riječ je o motivima kao što su primjerice ljubav prema roditeljima, klubu, timu, sportu, statusu, uspjehu, Domovini…
Unutarnji motivi mogu biti vezani za određena uvjerenja i stavove, dokazivanje nečega sebi i/ili drugima. Unutarnja motivacija je ključna, i ako je na niskim razinama sportski, a pogotovo borilački uspjeh nije moguć. Unutarnju motivaciju je izrazito bitno razvijati kod djece i mladih, jer u tim godinama vanjskih podražaja još nemaju, ne zarađuju i sa unutarnjim uvjerenjem jedino mogu biti uspješni u borilačkom sportu.
Drugi tip je vanjska motivacija, koja dolazi iz okoline, odnosom s trenerom, obitelji, klubom, timom, sponzorima, medijima, publikom. Vanjska motivacija sportašima postaje vrlo bitan aspekt dolaskom u seniorski uzrast i profesionalne vode, bolji kreću zarađivati od svojih borbi i sponzorskih ugovora, a da ne govorimo kolike cifre po borbi zarađuju najbolji od najboljih. Vanjska motivacija dolazi s vremenom i uspjehom, odnosno dobro se “lijepi” na dobro a loše na “loše”. To se zove “Matthew Effect”, nije rezervirano samo za sportski uspjeh, ali o efektima drugom prilikom.
Razvoj motivacije kod mlađih uzrasta
Da ne bude zabune, i djeca i mladi bi bili vrlo motivirani i vanjskim motivima kao što je novac, međutim za njihov dugoročan razvoj osobnosti i borilačke karijere bi na taj način bio ugrožen, jer bi time preskočili faze razvoja unutarnje motivacije. Unutarnju motivaciju kod djece stoga treba razvijati sitnim koracima i od malih nogu.
Prvo, potrebno ih je uvjeriti da su zdravi mladi organizmi koji su doslovce stvoreni za kretanje i složene tjelesne aktivnosti. Rani motorički razvoj je druga ključna stavka. Djeci ne smije biti strano ni trčanje, ni penjanje, ni plivanje. Djeca jednostavno imaju potrebu da su dobra u zajedničkim aktivnostima sa svojim vršnjacima, što im gradi samopouzdanje, ili ga ruši ako zaostaju za vršnjacima. S vremena na vrijeme korisno ih je za uspješno obavljeni zadatak i nagrađivati raznim epitetima i “titulama”- spretan si, dobar si skakač, tehničar, najbrži…
Potrebno ih je i hrabriti da se usude uopće željeti biti najbolji na Svijetu u svom sportu, jer to je nepobitan unutarnji motiv, ili “kralj motiva” za borilački sport. I zadnja, na zapadu u zadnje vrijeme često zapostavljana stavka, to su uvjerenja o samoj filozofiji života i ljudskih međuodnosa, što djeci treba prikazati na njima jasan i jednostavan način. To su zapravo jednostavne i u prirodi svakodnevno vidljive zakonitosti, o čemu govore mnoge poslovice, “kako siješ, tako ćeš žeti”, “što želiš da drugi čine tebi, čini i ti njima”, “bez muke nema nauke”, “tko ne napreduje, nazaduje” i slično. Djeca će s pravilnim pristupom i disciplinom vrlo brzo osjetiti na svojoj koži da to sve ima smisla, odnosno trud će se isplatiti što će podići motivaciju.
Motivacija u odnosu na motivaciju suparnika
Trenersko iskustvo mi govori da u teškim trenucima, primjerice u finalu, zadnjoj rundi, u borbi s ozljedom, odnosno kad je “gusto”, u pravilu pobjedi natjecatelj koji je više motiviran za pobjedu. I na to mnogi borci nisu spremni, jer misle da su jedini oni koji žele pobjedu. 99% natjecatelja na svaki turnir dolaze relativno spremni i motivirani, jer ih ni sami treneri ne bi vodili da ne vide potencijalnu pobjedu s njima.
Riječ je o tzv. “Champion mindset“, odnosno to je mentalitet Prvaka. Stoga motivacija za pobjedu, zlato, trijumf kod natjecatelja treba biti na najvišoj razini u trenucima natjecanja ukoliko planira uspjeh. Odnosno, u svakoj kategoriji će pobijediti najmotiviraniji pobjedom, tko god to bio.
Posljednji komentari