Prenosimo studiju iz 2010, autora Machado, Osorio, Silva, & Magini iz Brazila, u kojoj su analizirani biomehanički aspekti snage nožnih mišića kod dvije skupine- Kickboxing i WT Taekwondo natjecatelji. Iako na malom uzorku, rad je zanimljiv radi zaključka do kojega je došao.
Autori ovog rada htjeli su utvrditi postoje li razlike između snage u mišićima koji sudjeluju u izvođenju nožnih udaraca u ova dva sporta. Natjecatelji su prvo dali vlastite podatke iz dosadašnje karijere, prethodno se zagrijali, te pristupili mjerenju. Vrijednosti snage su ekstrahirane elektromiografijom (EMG) tijekom protokola na izokinetičkom dinamometru. Analiza je napravljena korištenjem modificiranog algoritma s obzirom na vrijednosti sa značajnošću od 95%.
Rezultati
Reuzltati su iznenadili autore, pokazuju da je snaga nogu u obje skupine podjednaka, odnosno nema značajnih razlika. Nastavak analize, doveo je međutim do novih zaključaka. Nakon što su ubačene i godine iskustva u “algoritam”, dobili su značajnu povezanost između dosadašnjeg borilačkog iskustva i snage nogu, kod obje grupe neovisno o sportu.
Elitniji kickboxači su imali slične vrijednosti kao i elitniji WT borci, dok su oni s manje iskustva u Kickboxingu imali sličnu snagu kao i manje iskusni WT borci.
Ova studija je zapravo pokazala da sposobnost povećanja snage mišića nije samo vezana za kapacitet sile kontrakcije, već i za motoričku koordinaciju. Da parafraziramo, snažniji (i opasniji) je udarac iskusnog borca od 70kg, nego početnika sa 110kg.
Motoričku koordinaciju potrebno je razvijati kroz dulji vremenski period, kako bi tehnike pojedinih udaraca postale automatizirane, ali i energetski te biomehanički optimalne. Kapacitet sile mišića kod pojedinaca može biti nevjerojatan, ali ukoliko mu biomehanika udaraca i kretanja nije optimalna, neće moći uspješno plasirati udarce.
Za svaki ljudski, a pogotovo sportski performans potrebno je postići ekvilibrijum– optimalni odnos između sagorijevanja kalorija, mišićne regrutacije i snage. Tu ravnotežu potrebno je usvojiti za svaku pojedinu tehniku i akciju koja se koristi u određenom sportu, te onda možemo pričati o automatiziranoj kretnji. Tako naučena motorička koordinacija tek se onda stavlja u taktički i natjecateljski kontekst.
Izvor
Machado, S. M., Osório, R. A. L., Silva, N. S., & Magini, M. (2010). Biomechanical analysis of the muscular power of martial arts athletes. Medical & biological engineering & computing, 48, 573-577.
Posljednji komentari